Epilog
Epilog
Dragi čitatelju, ukoliko si došao do ovoga dijela, vjerojatno si pročitao cijelu knjigu. Iskreno ti se zahvaljujem na tome.
Ispričavam se na nekim riječima koja se ponavljaju, rečenicama koje su pomalo zbrkane i preskakanjima nekih dijelova života gospodina Marka. Nisam siguran je li gospodin Marko učinio namjerno ili je starost uzela svoj danak, ali ja sam htio prenijeti njegove riječi vama baš onako kako mi je pričao, kako bih vam preko ovih slova prenio svu tu emociju što više je to moguće.
Čuo sam kako je prije deset mjeseci gospodin Marko preminuo. Bilo mi je jako žao, jer iskreno mislim da je imao još svašta za ispričati. Sve što mi je te večeri ispričao – a sjedili smo na tom mostu do pred svitanje – činio je s ljubavlju i prepun emocija.
Nije ga bilo sramota ni suzu pustiti dok je pričao o Mariji. Volio je Mariju, čini mi se, cijelim srcem. Ostavio je dojam na mene kao da bi joj dao svoje srce samo da je spasi, a opet sretan što nije umrla sama u nekoj bolnici.
Drago mu je bilo što je umrla u njegovu naručju.
Žao mi je što ga nisam pitao što je bilo s firmom, ali iskreno, nije je previše ni spominjao. Na mene je ostavio dojam kao da mu to u životu nije bilo ni bitno.
O firmi je govorio nekako hladno, no kada je počeo o Mariji i roditeljima, to je bilo prepuno emocija.
U dva navrata – i to kada je opisivao smrt svoje mame i Marije – čak su se i meni zasuzile oči. Ovako kako ste pročitali, baš tako identično je i meni ispričao.
Nisam književno dotjerivao tekst kako ne bih mijenjao srž i emociju onoga što mi je pričao u tom trenutku.
Zahvaljujući njemu i Bogu dragom, koji ga je poslao na taj most, ja sam danas živ. Da, gospodin Marko mi je svojim životopisom spasio život, jer sam shvatio da svako ima priliku živjeti, a smrt – ona će već doći, zakucati na naša vrata.
Posebno me pogodilo kada je viknuo: „Nemoj biti života dezerter!" Nakon toga sam ustao i otišao.
Iskreno, morao sam otići i do Osijeka. Prošetao sam Tvrđom, promenadom i na kraju otišao na čuveni pješački most.
Sve je kako mi je opisao – kao da su se uljane boje razlile po Dravi.
Ovu knjigu posvećujem gospodinu Marku, njegovu životu i djelu, kao znak zahvale za ono što je učinio za mene.
Spasio me od mene samog!
Prijevod: "Isus te je učinio prelijepim / prelijepom!”
Papirić pronađen u Ulmu
Privatna arhiva: Obitelj Pavoković