M I J A L O N A U T

U svom tom bijesu i tjeskobi koja mi je obgrlila život i postala moja svakodnevna suputnica, moj život se počeo drastično mijenjati.

U meni je raslo neko zrno zla koje sam sam našao negdje na mom životnom putu i posijao ga na najplodnije mjesto u mom umu.

Nisam se nadao da ću ja, kakav sam bio, sve više nestajati, a da ću ja kakav ne želim biti sve više rasti.

Bio je to korov, kukolj, koji je obgrlio moju dušu kao što bršljan obgrli drvo.

Duša je stajala, poput obgrljenog drveta čvrsto stojeći uspravno i hvatajući svaku nadu, ljubav, toplinu koja je do nje mogla dopirati. Trgala se i borila.

Onaj drugi dio mene nije bio spreman iščupati taj kukolj i očistiti dušu kako bi mogla upiti sve one lijepe stvari koje se nalaze oko nas.

Nisam dao dušu, ali nisam dao ni zlo. Što je više zlo bujalo, duša se smanjivala. Moje misli su ludovale. Osjećao sam se izgubljeno i umorno. Mislio sam da dušu mogu osloboditi jedino ako uništim kukolj, zlo. Da je jedini način uništenja kukolja da ubijem sebe ili da ubijem ego.

Nije to laka preobrazba, mislim na ego, pa velik dio ljudi prihvati onaj drugi način. Ubijanjem tijela, nestaje ego, a zlo se rasprši u milijune sitnih komada i tek onda duša zasja u svom punom sjaju.

Mislio sam tako i vodio se tom mišlju no jedan dan sam shvatio da je život dar i da ovo nisu jedini načini da se duša oslobodi. Shvatio sam da je dovoljno voljeti i da je ljubav ta koja uništava zlo, a ja sam bio spreman i želio sam voljeti.

Prvi puta sam ubio ego tako da sam otišao kod roditelja. S egom ubio sam i dio zla, te na taj način dao mjesta duši da uhvati svu onu ljepotu koja ju ispunjava i čini jačom.

Što sam više u tom napredovao, to sam se sve više čistio od zla. Nije to put kojim bi svi pošli, ali neki "inputi" sa strane su mi pomogli u mojoj odluci.

Svi oni koji misle da su došli do zida, neka jednu ruku stave na zid i hodaju dok ne nađu izlaz ili prozor, baš onim načinom pomoću kojega se možemo spasiti iz labirinta, labirinta tjeskobe, bijesa i kukavičluka.

Stavite ruku na zid pa koliko god on bio hrapav, ribao vaše dlanove i koliko god taj put bio dugačak.
Uvijek ima izlaza samo ga mi ne vidimo.

Izlaz je tu iza ugla!